Alfred Amonn

Alfred Amonn odrastao je kao sin bruneškog trgovca Johanna Amonna i Anne Seebacher u Južnom Tirolu, pohađao c. k. gimnaziju „Vinzentinum“ u Brixenu i maturirao 1902. Studij pravnih i državnih znanosti vodio ga je preko Innsbrucka, Münchena, Hallea, Leipziga, Oxforda i Londona u Beč, gdje je 1907. doktorirao (dr. iur. et rer. pol.). Iste je godine stupio kao asistent na bečki Institut za državne znanosti kod Eugena von Philippovicha, čije su „Wiener Staatswissenschaftliche Studien“, koje je izdavao s Edmundom Bernatzikom, 1911. objavile i njegov habilitacijski rad „Objekt und Grundbegriffe der theoretischen Nationalökonomie“. Habilitacija 1910. otvorila je dinamičnu nastavnu karijeru: od 1910. do 1912. izvanredni profesor u Freiburgu u Švicarskoj, od 1912. do 1918. profesor u Černivcima, a u međuvremenu 1913./14. zamjena Josephu Schumpeteru na Sveučilištu u Grazu tijekom njegova razmjenskog semestra na Sveučilištu Columbia. Godine 1920. uslijedio je poziv na mjesto redovitog profesora na njemačkom sveučilištu u Pragu, a od 1926. do 1929. gostujuća profesura na Carskom sveučilištu u Tokiju. Godine 1929. Amonn je u Bernu preuzeo katedru za teorijsku nacionalnu ekonomiju i financijsku znanost, koju je držao do umirovljenja 1953.; dvaput je bio dekan, a 1949./50. rektor Sveučilišta. U metodološkom je pogledu Amonn slijedio program logički utemeljenog određenja predmeta nacionalne ekonomije te je u tu svrhu oštro razlikovao empirijski predmet iskustva od konstruktivnog predmeta spoznaje. S metodološkim razdvajanjem teorije i povijesti Carla Mengera izričito je suosjećao, ali je zadržavao odmak prema psihološko-subjektivnoj teoriji vrijednosti starije Austrijske škole i ugrađivao kasnije poticaje Walrasa te Casselove analize oskudnosti. Ta mu je sinteza naizmjenično donosila kritike marksista poput Isaaka Rubina i socioekonomista poput Sombarta i Oppenheimera. U Bernu je Amonn 1942. dobio državljanstvo, 1953. bio dopisni član Bavarske kao i Austrijske akademije znanosti te je kao vještak i član gospodarsko-političkih stručnih povjerenstava oblikovao švicarsku gospodarsku politiku još dugo nakon umirovljenja. Za 70. rođendan 1953. uži bernski krug oko Valentina F. Wagnera i Fritza Marbacha posvetio mu je spomenicu „Wirtschaftstheorie und Wirtschaftspolitik“. Umro je 2. studenoga 1962. u dobi od 79 godina u Bernu.