FOLIO I · DENKER
Rođen 15. ožujka 1858. u Beču kao potomak austrijsko-bosanske časničke obitelji; odrastao je kao polusiroče.[1]
Završio je Theresianum te studij prava u Beču.
Habilitacija iz političke ekonomije na Sveučilištu u Beču s istraživanjem o Bank of England (nakon studijskih boravaka u Berlinu i Londonu).[1]
Izvanredna, a kasnije redovita profesura na Sveučilištu u Freiburgu; ondje se u teoriji vrijednosti i metodologiji snažno oslanjao na Mengera.[1]
Redoviti profesor nacionalne ekonomije i financijske znanosti na Sveučilištu u Freiburgu.[1]
Izlazak iznimno uspješnoga udžbenika „Grundriß der Politischen Ökonomie“ (Osnove političke ekonomije), kojim je Philippovich djelotvorno promicao austrijsku školu.
Dekan Pravnog i državoznanstvenog fakulteta Sveučilišta u Beču.[1]
Kao član bečkoga Fabijanskog društva 1896. suosnivač Socijalnopolitičke stranke; jedan saziv zastupnik u Donjoaustrijskom zemaljskom saboru.
Od 1904. do 1917. suurednik časopisa „Zeitschrift für Volkswirtschaft, Socialpolitik und Verwaltung“; mnogo godina predsjednik Društva austrijskih nacionalnih ekonomista (Gesellschaft der Österreichischen Volkswirthe).
Philippovich gehörte im Verein für Socialpolitik dem „Wiener Flügel“ an, der gegenüber Schmollers preußisch-historischer Linie eine theoretisch fundierte Sozialpolitik vertrat; 1908 wurde Schmoller eine Festschrift gewidmet, an der auch Philippovich beteiligt war — die Antipoden-Beziehung war damit zugleich Verhandlungsbeziehung.[1]
Tijekom studija u Beču pod utjecajem Eugena Philippovicha von Philippsberga okrenuo se nacionalnoj ekonomiji; Philippovich je, uz Wiesera i Böhm-Bawerka, pripadao krugu utjecajnih Mengerovih učenika na Sveučilištu u Beču.[2]
Somary je 1904.-1906. bio Philippovichev asistent na Sveučilištu u Beču; Philippovich mu je kasnije posredovao mjesto asistenta predsjednika u Anglo-austrijskoj banci.[3]
Philippovich war 1913 als Lehrstuhlinhaber für Politische Ökonomie der formelle Habilitationsbetreuer Mises' an der Universität Wien (Aufgabenhinweis aus Pipeline-Briefing).
Emil Lederer studirao je ekonomsku teoriju na Sveučilištu u Beču, među ostalim kod Philippovicha, Wiesera i Böhm-Bawerka.[7]
Max Weber naslijedio je Philippovicha 1894. na katedri u Freiburgu im Breisgau.[4]
Eugen Philippovich von Philippsberg u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →
