Doktorat (Dr. iuris) na Sveučilištu u Beču 1868. nakon studija na Schottengymnasiumu i Sveučilištu u Beču.[1]
S 26 godina poziv na bečko sveučilište navodno nije mogao prihvatiti samo „zbog vanjskih okolnosti”.
Više od dva desetljeća uspješno je djelovao kao dvorski i sudski odvjetnik u Beču; osnivač i predsjednik Bečkoga odvjetničkog kluba (Wiener Advokatenclub).[1]
Predlagatelj i suosnivač Bečkoga odvjetničkog kluba (Wiener Advokatenclub) 1882.[1]
Prvi glavni rad iz teorije vrijednosti, „Der Werth in der isolirten Wirthschaft” 1889., rano je priznanje Mengerovu nauku o graničnoj korisnosti.[1]
Prijelaz iz odvjetništva u akademski svijet: privatni docent za političku ekonomiju na Sveučilištu u Beču od 1890.; habilitacija radom iz teorije vrijednosti koji se nadovezao na „Der Werth in der isolirten Wirthschaft” (1889.).[1]
Od 1892. član Državne komisije za ispite iz državnih znanosti (Staatswissenschaftliche Staatsprüfungskommission).[1]
Objava djela „Wesen und die beiden Hauptrichtungen des Sozialismus“ (Bit i dva glavna pravca socijalizma) 1893.[1]
1900. dodjela naslova izvanrednog profesora političke ekonomije na Sveučilištu u Beču.[1]
Objava djela Die nationalökonomische Lehre vom Credit (Nacionalnoekonomsko učenje o kreditu, 1903.); djelo je Austrijska škola odbacila jer je bilo nespojivo s Wieserovim učenjem o imputaciji i Böhm-Bawerkovom teorijom kamate.[1]
1910. dodjela naslova c. k. dvorskog savjetnika (k. k. Regierungsrat).[1]
U kasnijim se radovima Komorzynski odlučno suprotstavio teoriji nadnica Johanna Heinricha von Thünena.
U kasnijim se radovima Komorzynski prije svega odlučno suprotstavio Karlu Marxu.
Johann von Komorzynski u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →