FOLIO I · DENKER
Maturirao je 1872. na Akademischen Gymnasium u Beču; među razrednim kolegama bili su, među ostalima, kasniji državni predsjednik Tomáš Garrigue Masaryk i ministar Franz Klein.[5]
Uzorna činovnička karijera u financijskoj upravi; dospio je do položaja načelnika odjela (Sektionschef).
Habilitacijski rad „Die Principien der gerechten Besteuerung in der neueren Steuertheorie“ (Berlin, 1884.), kao subjektivistički teoretičar vrijednosti; kasnija osnova reforme izravnog poreza na dohodak zajedno s Eugenom von Böhm-Bawerkom.
Habilitirao se 1884. kao privatni docent za financijsku znanost, nacionalnu ekonomiju i statistiku na Sveučilištu u Beču.[4]
Predavao je od 1885. do 1895. na Bečkoj trgovačkoj akademiji.[4]
Nastavna ovlast proširena je 1887. na političku ekonomiju; predavao je kao financijski znanstvenik na Sveučilištu u Beču i na drugim bečkim obrazovnim ustanovama.
Objavljivanje djela „Das Wesen des Einkommens. Eine volkswirthschaftliche Untersuchung“ (Berlin, 1887.).[1]
Predavao je kao financijski znanstvenik na Sveučilištu u Beču i na drugim bečkim obrazovnim ustanovama.
Predavao je od 1890. do 1900. na Orijentalnoj, odnosno Konzularnoj akademiji u Beču.[4]
Godine 1899. imenovan je načelnikom odjela u carsko-kraljevskom Ministarstvu financija i vodio je odsjek za izravne poreze.[4]
Objavljivanje djela „Das Zeitverhältnis zwischen der Steuer und dem Einkommen" (Vremenski odnos između poreza i dohotka) (Beč 1901.).[2]
Godine 1901. imenovan je počasnim profesorom na Sveučilištu u Beču; predavao je do smrti.[4]
Godine 1910. postao je predsjednik Središnje statističke komisije, a nakratko i ministar financija; potom se umirovio.[5]
Godinu dana nakon umirovljenja ponovno je imenovan predsjednikom Središnje statističke komisije te je tu dužnost obnašao do smrti.[5]
Od 1911. djelovao je kao suurednik časopisa Zeitschrift für Volkswirtschaft, Socialpolitik und Verwaltung.
U literaturi povijesti ekonomske misli o bečkoj teoriji oporezivanja zajedno s Emilom Saxom obrađuje se kao jedan od dvojice istaknutih austrijskih teoretičara oporezivanja; obojica su usporedno razvila financijsku znanost utemeljenu na graničnoj korisnosti.[3]
Kao subjektivistički teoretičar vrijednosti pri reformi izravnog poreza na dohodak zajedno s Eugenom von Böhm-Bawerkom kao vodećim dužnosnikom u praksi je proveo poreznu progresiju.
Robert Meyer u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →