Nacionalsocijalistički geto Theresienstadt u okupiranom Protektoratu Češke i Moravske služio je između 1941. i 1945. kao prolazno mjesto i mjesto smrti deportiranih Židovki i Židova, među njima i više bečkih ekonomista.
U studenome 1941. njemački su okupatori u austrijskom garnizonskom gradu Theresienstadtu, češki Terezín, uspostavili sabirni i prolazni logor. Prema van prikazivan kao takozvani povlašteni geto i propagandna kulisa, on je zapravo bio međupostaja na putu prema logorima smrti na istoku i mjesto na kojem su tisuće ljudi umirale od gladi, epidemija i prisilne skučenosti. Do oslobođenja u svibnju 1945. u Theresienstadt je odvedeno više od 140.000 ljudi, oko 33.000 ondje je umrlo, a daljnjih 88.000 prebačeno je u Auschwitz i druge logore. I predstavnici užega okruženja Austrijske škole bili su ovamo deportirani. Emil Perels, suosnivač Nacionalekonomskoga društva (Nationalökonomische Gesellschaft) i prijatelj iz mladosti Ludwiga von Misesa, stigao je 24. rujna 1942. iz Beča u Theresienstadt te je 16. listopada 1944. proslijeđen dalje u Auschwitz. Ministarski savjetnik i istraživač Böhm-Bawerka Ludwig Bettelheim-Gabillon stigao je 9. listopada 1942. transportom IV/13 i umro 28. veljače 1943. zbog uvjeta u logoru.