Ernst Seidler von Feuchtenegg

Rođen 5. lipnja 1862. u Schwechatu (Donja Austrija).[1]

Doktorat prava (Dr. jur.) kod Carla Mengera na Sveučilištu u Beču.[1]

Nakon doktorata Seidler je kao državni službenik obnašao različite položaje, među ostalim u Ministarstvu poljoprivrede.[1]

U originalnom je prilogu Seidler primijenio načelo granične korisnosti na odmjeravanje kazne (Seidler 1890).

Prefekt za pravo na Terezijanskoj akademiji u Beču.[1]

Prelazak u Ministarstvo poljoprivrede.[1]

Habilitacija na Sveučilištu u Beču iz upravnog prava i nauke o upravi.[1]

Nakon habilitacije Seidler je kao profesor javnog prava predavao, među ostalim, prijestolonasljedniku Karlu.

Nastavnička djelatnost u svojstvu profesora na Izvoznoj akademiji i na Visokoj školi za agrokulturu u Beču.[1]

Povratak u Ministarstvo poljoprivrede u svojstvu ministarskoga savjetnika; kasnije načelnik odsjeka.[1]

Dodjela naslova redovitoga sveučilišnog profesora.[1]

Uzdignuće u plemićki stalež (von Feuchtenegg), godinu dana prije imenovanja ministrom poljoprivrede.[1]

Godine 1917. najprije ministar poljoprivrede, a zatim predsjednik vlade, odnosno posljednji predstojnik vlade vladara Karla.[1]

Nakon Prvoga svjetskog rata Seidler je preuzeo položaje u industriji i bankarstvu te se posvetio svojem znanstvenom djelu.[1]

Ravnatelj kabineta cara Karla I. nakon ostavke na mjesto predsjednika vlade.[1]

Predsjednik banke Italo-Wiener Creditbank.[1]

Umro 23. siječnja 1931. u Beču.[1]