FOLIO I · DENKER
Nakon rane očeve smrti Schumpeterova majka Johanna preselila se u Graz, gdje se 1893. udala za 32 godine starijega podmaršala Sigismunda von Kélera te se s njim preselila u Beč.[1]
Preseljenje u Beč s majkom i očuhom nakon njihova vjenčanja u Grazu.
Studij prava u Beču; pod utjecajem Mengerovih učenika Friedricha von Wiesera, Eugena von Böhm-Bawerka i Eugena Philippovicha von Philippsberga okrenuo se ponajprije nacionalnoj ekonomiji.[1]
Studijski i istraživački boravak u Berlinu (1906.) i Londonu (1906.–1907.) nakon doktorata.[1]
Nakon završetka studija u Beču Schumpeter je na London School of Economics te u Oxfordu i Cambridgeu svojoj „austrijskoj” izobrazbi pridodao tada još rijetku englesku.
Godine 1907. oženio se dvanaest godina starijom Engleskinjom Gladys Ricarde Seaver, kćeri visokoga anglikanskog dostojanstvenika. Rastava 1913., razvod 1925.[4]
Djelovanje na Međunarodnom mješovitom sudu u Kairu 1907.–1908.; obrađivao je gospodarske predmete i to vrijeme iskoristio za rad na habilitacijskom rukopisu.[1]
Objava djela Das Wesen und der Hauptinhalt der theoretischen Nationalökonomie (Bit i glavni sadržaj teorijske nacionalne ekonomije, 1908.) s uravnoteženim prikazom Methodenstreita i zalaganjem za metodološki individualizam.
Habilitacija na Sveučilištu u Beču 1909., ubrzo nakon objave djela Das Wesen und der Hauptinhalt der theoretischen Nationalökonomie (Bit i glavni sadržaj teorijske nacionalne ekonomije, 1908.).[1]
Godine 1909. preuzeo je izvanrednu profesuru u Černovcima, u današnjoj Ukrajini.[1]
S 28 godina imenovan na katedru za „političku ekonomiju“ na Sveučilištu u Grazu.[1]
Objavljivanje djela Theorie der wirtschaftlichen Entwicklung (1912.), koje je brzo privuklo međunarodnu pozornost.
Preuzeo je 1914. gostujuću profesuru na Columbia University u New Yorku.[1]
Po povratku iz Amerike Schumpeter je odmah izabran za dekana Pravnog fakulteta u Grazu.
Član njemačke Komisije za socijalizaciju pod vodstvom Karla Kautskog 1918.; na čuđenje svih zalagao se za potpuno i trenutačno podržavljenje rudarstva ugljena.
Godine 1919. imenovan je ministrom financija u socijalističkoj vladi; sedam mjeseci poslije morao je ponovno podnijeti ostavku.[1]
Od 1921. predsjednik banke M. L. Biedermann & Co. u Beču; nakon financijskih gubitaka 1924. podnio je ostavku 1925.[1]
Godine 1925. oženio se po drugi put Annom Josefinom Reisinger (kćeri kućepazitelja u kući njegove majke, dvadeset godina mlađom); umrla je 3. kolovoza 1926. pri porodu prvoga djeteta, koje također nije preživjelo.[5]
Od 1925. redovita profesorska katedra za ekonomske državne znanosti u Bonnu; zaslužan je za to što je Bonn postao stjecište ekonomista iz cijeloga svijeta.[1]
Gostujuća profesura na Sveučilištu Harvard 1927./28. (i ponovno 1930.), priprema kasnijega imenovanja na Harvardu.[6]
Godine 1932. Schumpeter je okončao svoje predavačko djelovanje u Njemačkoj i prešao na Harvard University u Cambridgeu (SAD); oko sebe je uspio okupiti istaknut krug poslijediplomskih studenata i mladih istraživača te je pridonio „golden age of economics“ na Harvardu.[1]
Godine 1937. oženio se u trećem braku američkom ekonomskom povjesničarkom Dr. Elizabeth Boody (1898.–1953.). Ona će nakon njegove smrti posmrtno (1954.) objaviti njegov rukopis djela „History of Economic Analysis“.[7]
Objavljivanje djela Business Cycles (1939.) tijekom razdoblja na Harvardu.
Objavljivanje djela Capitalism, Socialism, and Democracy (1942.), jednog od triju velikih djela iz razdoblja na Harvardu.[2]
Posmrtna objava djela History of Economic Analysis (Povijest ekonomske analize, 1954.) kao trećega od velikih kasnih djela.[2]
Wandte sich während des Studiums in Wien unter dem Einfluss Eugen von Böhm-Bawerks vor allem der Nationalökonomie zu; Böhm-Bawerk war einer der prägenden akademischen Lehrer der Wiener Studienzeit.[1]
Tijekom studija u Beču pod utjecajem Eugena Philippovicha von Philippsberga okrenuo se nacionalnoj ekonomiji; Philippovich je, uz Wiesera i Böhm-Bawerka, pripadao krugu utjecajnih Mengerovih učenika na Sveučilištu u Beču.[1]
Tijekom studija prava na Sveučilištu u Beču okrenuo se nacionalnoj ekonomiji pod utjecajem Mengerova učenika Friedricha von Wiesera.[1]
Tobin je doktorirao kao doktorand kod Schumpetera na Sveučilištu Harvard.[6]
Samuelson je doktorirao kao doktorand kod Schumpetera na Sveučilištu Harvard.[6]
Galbraith se ubraja među istaknute Schumpeterove učenike na Harvardu.[6]
Heilbroner se opisuje kao jedan od istaknutih Schumpeterovih učenika s Harvarda.[8]
Intelektualni protupol Johnu Maynardu Keynesu u harvardskoj fazi od 1932.: Schumpeter je djelima Business Cycles (1939.) i Capitalism, Socialism, and Democracy (1942.) keynesijanskoj makroekonomiji suprotstavio čitanje utemeljeno na teoriji poslovnih ciklusa i teoriji poduzetništva.
Schumpeter besuchte Böhm-Bawerks berühmtes Privatseminar an der Universität Wien gemeinsam mit dem jungen Mises (Aufgabenhinweis Pipeline-Briefing).
Haberler je kao profesor na Sveučilištu Harvard surađivao s Josephom Schumpeterom.[6]
Joseph A. Schumpeter u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →
