FOLIO I · DENKER
Studij prava na Sveučilištu u Innsbrucku (1884.–1887.), među ostalim kod Eugena von Böhm-Bawerka i Carla Mengera.[1]
Studirao je pravo u Beču; OeBL bečku fazu precizira na 1887./88.
Nakon doktorata 1889. stupio je u financijsku upravu.[1]
Godine 1891. preko Financijskoga pravobraniteljstva u Innsbrucku stupio je u Ministarstvo financija u Beču.[1]
Godine 1906. habilitirao je iz financijskoga prava; do 1928. predavao je „Verrechnungswesen“ (obračunski sustav) na Sveučilištu u Beču.[1]
Godine 1910. promaknut je u načelnika sekcije. Poslije je preuzeo vodstvo ustanove Boden-Credit-Anstalt.[1]
Godine 1914. dobio je naslov izvanrednoga profesora (tit. ao. Prof.) na Sveučilištu u Beču.[1]
Državni tajnik u Državnom uredu za financije od listopada 1919. do studenoga 1920.[1]
Predsjednik Austrijske narodne banke od 1922. do 1932.; odlučan zagovornik stroge sanacije državnoga proračuna.[1]
Suurednik zbornika „Wirtschaftstheorie der Gegenwart“ (Ekonomska teorija suvremenosti, 1927.–1932.).
Predavao do 1928. „Verrechnungswesen“ (računovodstvo) na Sveučilištu u Beču.
Suurednik časopisa Zeitschrift für Nationalökonomie od 1930. do 1937.
Od 1884. do 1887. studirao je pravo na Sveučilištu u Innsbrucku, među ostalim kod Carla Mengera.
Od 1884. do 1887. studirao je pravo na Sveučilištu u Innsbrucku, među ostalim kod Eugena von Böhm-Bawerka; Böhm-Bawerk je u to vrijeme bio profesor u Innsbrucku.[1]
Reisch wurde 1921 Vizepräsident der Allgemeinen Boden-Credit-Anstalt unter Präsident Sieghart. Ab 1922 als OeNB-Präsident gleichzeitig zentraler Bankenregulator und Refinanzierer für Siegharts BCA bis zum Zusammenbruch 1929 (OeBL).
Richard Reisch u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →