Rođen 27. svibnja 1870. u Brnu (Brünn), u Moravskoj, u židovskoj obitelji.
„Najdraži učenik“ i posljednji habilitand Carla Mengera; zbog insolventnosti roditeljskoga poduzeća morao je svoj studij velikim dijelom sam financirati.
Studirao je ekonomiju i pravo na Sveučilištu u Beču te doktorirao 1892. Smatrao se „najdražim učenikom“ Carla Mengera.[1]
Prvijenac u kojem je Schüller još jednom pokazao borbeni duh Methodenstreita.
Godine 1897. postao je tajnik Donjoaustrijskoga obrtničkog društva.[1]
Habilitirao je 1899. kod Carla Mengera iz ekonomije na Sveučilištu u Beču. Zbog svoje židovske vjeroispovijesti morao se potom zadovoljiti izvanrednom profesurom.[1]
Habilitirao je djelom „Schutzzoll und Freihandel“ (Zaštitne carine i slobodna trgovina, 1905.) i time prvi iz Austrijske škole ušao u područje trgovinske politike.
Objavljivanje djela „Schutzzoll und Freihandel“ (Zaštitne carine i slobodna trgovina); djelo se smatra Schüllerovim prodorom u trgovinsku politiku i prvim doprinosom Austrijske škole tomu području.
Kao izvanredni profesor objavio je 1911. dva važna priloga o potražnji za radnom snagom te o tržištu rada.
Schüller je u Ministarstvu trgovine gradio karijeru te ga je car Karl I. nedugo prije svoje abdikacije još promaknuo u načelnika odjela. Na tom je položaju ostao do umirovljenja i znatno utjecao na vanjskotrgovinsku politiku Prve Republike.
Nakon Mengerove smrti 1923. poduprao je objavljivanje drugoga izdanja „Grundsätze“ (Načela) vrlo osobno pisanim predgovorom.
Član Gospodarskog odbora Lige naroda od 1927.; poslije austrijski izaslanik pri Ligi naroda u Ženevi.[1]
Predavao je do 1928. na Sveučilištu u Beču.
Godine 1930. imenovan je počasnim profesorom na Sveučilištu u Beču.[1]
Suurednik časopisa Zeitschrift für Nationalökonomie od 1930. do 1937.; sve se više, međutim, udaljavao od Austrijske škole.
Nakon Anschlussa 1938. nacionalsocijalisti su Schüllera otpustili i zabranili mu izlazak iz zemlje. Gotovo sedamdesetogodišnjak pobjegao je u srpnju 1938. preko prijevoja Ferwall u Italiju.[2]
Nakon donošenja rasnih zakona u Italiji pobjegao je dalje u Veliku Britaniju.[2]
Godine 1940. morao je emigrirati u SAD, gdje je do 1952. nastavio predavati kao profesor na New School for Social Research u New Yorku.
Umro 14. svibnja 1972. u Washingtonu, D.C.
„Najdraži učenik“ i posljednji habilitant Carla Mengera; studirao je ekonomiju i pravo na Sveučilištu u Beču.
Co-Autor mit Gusztav Gratz zu wirtschaftspolitischen Themen — Hinweis auf engere Zusammenarbeit im handelspolitischen Umfeld.[3]
Richard Schüller u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →