Richard Schüller

Rođen 27. svibnja 1870. u Brnu (Brünn), u Moravskoj, u židovskoj obitelji.

„Najdraži učenik“ i posljednji habilitand Carla Mengera; zbog insolventnosti roditeljskoga poduzeća morao je svoj studij velikim dijelom sam financirati.

Studirao je ekonomiju i pravo na Sveučilištu u Beču te doktorirao 1892. Smatrao se „najdražim učenikom“ Carla Mengera.[1]

Prvijenac u kojem je Schüller još jednom pokazao borbeni duh Methodenstreita.

Godine 1897. postao je tajnik Donjoaustrijskoga obrtničkog društva.[1]

Godine 1898. stupio je kao činovnik u Ministarstvo trgovine.[1]

Habilitirao je 1899. kod Carla Mengera iz ekonomije na Sveučilištu u Beču. Zbog svoje židovske vjeroispovijesti morao se potom zadovoljiti izvanrednom profesurom.[1]

Habilitirao je djelom „Schutzzoll und Freihandel“ (Zaštitne carine i slobodna trgovina, 1905.) i time prvi iz Austrijske škole ušao u područje trgovinske politike.

Objavljivanje djela „Schutzzoll und Freihandel“ (Zaštitne carine i slobodna trgovina); djelo se smatra Schüllerovim prodorom u trgovinsku politiku i prvim doprinosom Austrijske škole tomu području.

Godine 1906. imenovan je izvanrednim profesorom na Sveučilištu u Beču.[1]

Kao izvanredni profesor objavio je 1911. dva važna priloga o potražnji za radnom snagom te o tržištu rada.

Schüller je u Ministarstvu trgovine gradio karijeru te ga je car Karl I. nedugo prije svoje abdikacije još promaknuo u načelnika odjela. Na tom je položaju ostao do umirovljenja i znatno utjecao na vanjskotrgovinsku politiku Prve Republike.

Nakon Mengerove smrti 1923. poduprao je objavljivanje drugoga izdanja „Grundsätze“ (Načela) vrlo osobno pisanim predgovorom.

Član Gospodarskog odbora Lige naroda od 1927.; poslije austrijski izaslanik pri Ligi naroda u Ženevi.[1]

Predavao je do 1928. na Sveučilištu u Beču.

Godine 1930. imenovan je počasnim profesorom na Sveučilištu u Beču.[1]

Suurednik časopisa Zeitschrift für Nationalökonomie od 1930. do 1937.; sve se više, međutim, udaljavao od Austrijske škole.

Nakon Anschlussa 1938. nacionalsocijalisti su Schüllera otpustili i zabranili mu izlazak iz zemlje. Gotovo sedamdesetogodišnjak pobjegao je u srpnju 1938. preko prijevoja Ferwall u Italiju.[2]

Nakon donošenja rasnih zakona u Italiji pobjegao je dalje u Veliku Britaniju.[2]

Godine 1940. morao je emigrirati u SAD, gdje je do 1952. nastavio predavati kao profesor na New School for Social Research u New Yorku.

Umro 14. svibnja 1972. u Washingtonu, D.C.