Studij pravnih znanosti na Sveučilištu u Beču (1878. do 1882.) nakon trgovačkog obrazovanja.[1]
Habilitacija s radom o zemljišnoj renti i poduzetničkoj dobiti, uz djelatnost u bečkoj Trgovačkoj komori.[1]
Objava djela „Der Unternehmergewinn“ (Poduzetnička dobit, 1884), habilitacijskoga rada o nauku o graničnoj korisnosti.[2]
Objava prijelomnoga djela koje je na temelju nauka o graničnoj korisnosti pripremilo tlo za modernu ekonomsku analizu prava.[1]
Dana 19. rujna 1892. imenovan redovitim profesorom na Sveučilištu u Innsbrucku.[1]
Od 1897. honorarni profesor na Sveučilištu u Beču.[1]
Objava djela „Die Reklame“ (Reklama, 1910), pionirskoga djela znanosti o oglašavanju (2. izd. 1916., 4. izd. 1926.).[1]
Drugi mandat na mjestu ministra trgovine.
Predsjednik Statističke središnje komisije od 1914. do 1917.[1]
Od 22. prosinca 1917. do 27. listopada 1918. prvi ministar za socijalnu skrb u vladama Seidlera i Hussareka, prvi takav ministar u jednoj europskoj industrijskoj zemlji. Pred kraj rata Mataja je prethodno bio ministar trgovine, a potom ministar bez lisnice.[1]
Predsjednik Statističke središnje komisije od 1919. do 1922.[1]
Objava djela „Entwicklung der Reklame“ (Razvoj reklame, 1926.), ujedno 4. izdanje djela „Die Reklame“.[3]
Izdavanje djela „Lehrbuch der Volkswirtschaftspolitik“ (Udžbenik narodnogospodarske politike), kojemu je Mataja pridonio i vlastitim prilozima.[1]
Godine 1892. kao redoviti profesor na Sveučilištu u Innsbrucku postao je nasljednik Eugena von Böhm-Bawerka; institucionalni kontinuitet katedre u duhu Austrijske škole.[1]
Viktor Mataja u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →