FOLIO I · DENKER
Rođen 10. srpnja 1851. u Beču kao četvrto od devetero djece.
Studirao je pravne znanosti na Sveučilištu u Beču; bavljenje rimskim pravom uvelo ga je u ekonomska pitanja.
Tek je čitanje Mengerovih „Grundsätze der Volkswirthschaftslehre“ (Načela narodnoga gospodarstva) pružilo Wieseru traženu perspektivu, koju je u retrospektivi doživio kao „oslobođenje iz nevolje mišljenja“.
Godine 1872. stupio je u austrijsku državnu službu (Donjoaustrijska zemaljska financijska uprava).[1]
Godine 1875. dobio je putnu stipendiju te je studirao političku ekonomiju kod Karla Kniesa u Heidelbergu, kao i na sveučilištima u Leipzigu i Jeni.[7]
Habilitirao je 1884. djelom „Über den Ursprung und die Hauptgesetze des wirthschaftlichen Werthes" (O podrijetlu i glavnim zakonima gospodarske vrijednosti) i uveo pojam granične korisnosti u političku ekonomiju. Prva je publikacija izvan Beča naišla na slab odjek.[1]
Izvanredni profesor (1884.), a od 1889. redoviti profesor političke ekonomije na Karl-Ferdinands-Universität (Deutsche Universität Prag); rektor 1901./1902.[1]
Objavljivanje djela „Der natürliche Werth" (Prirodna vrijednost, 1889.), u kojem je Wieser zamislio gospodarstvo kao sustav uređen preciznim zakonima.[8]
Godine 1903. preuzeo je kao nasljednik Carla Mengera katedru za političku ekonomiju na Sveučilištu u Beču; među ostalima je poučavao Ludwiga von Misesa, Friedricha von Hayeka i Josepha Schumpetera.[1]
Kao jedan od vrlo malobrojnih „Austrijanaca" napisao je nekoliko spisa koji su po tonu doduše umjereni, ali ipak nedvosmisleno odobravaju rat.
Godine 1917. uzdignut je u austrijski barunski stalež i imenovan doživotnim članom Gornjeg doma (Herrenhaus).[1]
Dana 30. kolovoza 1917. car Karlo I. imenovao ga je ministrom trgovine te je do 11. studenoga 1918. ostao na dužnosti u nekoliko uzastopnih vlada.[1]
Godine 1921. dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Beču.[1]
Umro 22. srpnja 1926. u St. Gilgenu kraj Salzburga.
Tijekom svojega studijskog putovanja u Njemačku studirao je kod Brune Hildebranda u Jeni.[1]
Studirao je nacionalnu ekonomiju kod Karla Kniesa u Heidelbergu, uz putnu stipendiju.[1]
Tijekom svojeg studijskog putovanja po Njemačkoj studirao je kod Wilhelma Roschera u Leipzigu.[1]
Tek je čitanje Mengerovih „Grundsätze“ pružilo Wieseru traženu perspektivu, koju je u retrospektivi doživio kao oslobođenje od „muke mišljenja“.[1]
Lorenz von Stein u natuknici OeBL-a izrijekom se navodi kao Wieserov učitelj na Sveučilištu u Beču.[1]
Tijekom studija prava na Sveučilištu u Beču okrenuo se nacionalnoj ekonomiji pod utjecajem Mengerova učenika Friedricha von Wiesera.[2]
Weiss studierte an der Rechts- und Staatswissenschaftlichen Fakultät der Universität Wien bei Eugen von Böhm-Bawerk und Friedrich von Wieser.[9]
Mises war nach Wiesers Berufung 1903 an die Universität Wien einer seiner Studenten in der Vorlesungs-Reihe zur Politischen Ökonomie; Wikipedia EN führt Mises explizit als Wieser-Schüler.[11]
Haberler je studirao na Sveučilištu u Beču, među ostalim kod Friedricha von Wiesera i Ludwiga von Misesa (doktorat iz državnih znanosti 1925.).[3]
Od 1920. studirao je ekonomiju na Sveučilištu u Beču, među ostalim kod Friedricha von Wiesera.[4]
Hayek promovierte 1921 an der Universität Wien zum Doktor der Rechtswissenschaften bei Wieser; Wikipedia EN bezeichnet Hayek als „Wiesers treuesten Schüler".[10]
Doktorirao je 1907. pravne znanosti na Sveučilištu u Beču; u bio_de i u Klausingerovoj studiji naveden je kao učenik Friedricha von Wiesera. Wieser je razvio odnos oca i sina prema Mayeru i svim ga sredstvima podupirao.[13]
Wieser und Böhm-Bawerk waren Jugend- und Studienfreunde an der Universität Wien; 1880 heiratete Böhm-Bawerk Wiesers Schwester Paula und wurde damit zugleich dessen Schwager und langjähriger Wegbegleiter.[5]
Godine 1894. postao je, uz Friedricha von Wiesera, izvanredni profesor na Njemačkom sveučilištu u Pragu.
Mayer je 1923. imenovan na bečku katedru kao nasljednik Friedricha von Wiesera; nakon Wieserove smrti Mayer se uselio u njegovu ostavljenu kuću u 19. bečkom gradskom okrugu.[13]
Friedrich von Wieser u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →
