FOLIO I · DENKER
Studij filozofije, sociologije, povijesti i ekonomije na Universität des Saarlandes (Saarbrücken), na Goethe-Universität Frankfurt am Main i na University of Michigan (Ann Arbor).[1]
Doktorat iz filozofije na Goethe-Universität Frankfurt am Main kod Jürgena Habermasa (1974.).[1]
Poslijedoktorska stipendija na University of Michigan, Ann Arbor (1976.–1978.).[1]
Habilitacija iz sociologije i ekonomije na Goethe-Universität Frankfurt am Main (1981.).[1]
Nastavna djelatnost na više njemačkih sveučilišta te u Johns Hopkins University Bologna Center prije preseljenja u SAD.[1]
Djelom „Kritik der kausalwissenschaftlichen Sozialforschung“ (Kritika kauzalnoznanstvenoga društvenog istraživanja, 1983.) Hoppe je dao bitan doprinos pobijanju empirizma i pozitivizma. Kauzalnoznanstveno društveno istraživanje bilo bi, prema njemu, logički nemoguće.
Rano je radi studija otišao u SAD i postao dugogodišnji učenik Murraya N. Rothbarda.
Od 1986. Professor of Economics na University of Nevada, Las Vegas (UNLV); usko surađivao s Murrayem N. Rothbardom. Nakon Rothbardove smrti 1995. preuzeo je njegovu katedru kao dugogodišnji učenik. Umirovljen 2008.[1]
U djelu „A Theory of Socialism and Capitalism“ (1989.) Hoppe je definirao socijalizam kao institucionalizirani postupak agresije protiv vlasništva.
Djelom „Democracy: The God That Failed“ (2001.) Hoppe je dalje razradio svoju temeljnu misao i proširio je temeljnom kritikom demokracije.
U svibnju 2006. u Bodrumu (Turska) osnovana je Property and Freedom Society kao libertarijanski forum za raspravu posvećen intelektualnoj radikalnosti u tradiciji Misesa i Rothbarda.[1]
Hoppe je 1974. obranio disertaciju, a 1981. habilitirao iz filozofije kod Jürgena Habermasa na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu na Majni. Idućih se godina odlučno udaljio od Frankfurtske škole i u etici argumentacije razvio apriorno utemeljenje privatnoga vlasništva koje preuzima Habermasovu diskurzivno-pragmatičku metodu, ali vodi do suprotnih zaključaka: prema Hoppeu svaka argumentacijska rasprava pretpostavlja isključivo vlasništvo nad vlastitim tijelom i nad oskudnim sredstvima. Argumentacija je iznesena ponajprije u djelima „A Theory of Socialism and Capitalism" (1989.) i „The Economics and Ethics of Private Property" (1993.).[1]
Hoppe je radi studija otišao u SAD i postao dugogodišnji učenik Murraya N. Rothbarda; naposljetku je preuzeo njegovu katedru na Sveučilištu u Nevadi, Las Vegas.[1]
Apelova etika diskursa oblikovala je Hoppeovu kasniju etiku argumentacije; Apel je bio središnja filozofska uporišna točka njegova studija u Frankfurtu.[2]
Hoppe i Rothbard zajedno su od 1986. djelovali na Sveučilištu u Nevadi, Las Vegas; nakon Rothbardove smrti 1995. Hoppe je preuzeo njegovu katedru.
Hans-Hermann Hoppe u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →
