FOLIO I · DENKER
Studij prava i nacionalne ekonomije na Sveučilištu u Beču kod Eugena von Böhm-Bawerka.[2]
Doktorat (Dr. iuris) na Sveučilištu u Beču 1914. pod mentorstvom Eugena von Böhm-Bawerka; disertacija o monetarnom i kreditnom gospodarstvu s matematičkim pristupom.[2]
Prvo djelo Theorie der Geld- und Kreditwirtschaft (Teorija monetarnog i kreditnog gospodarstva, 1914.): rana matematička obrada teorije novca i kredita; anticipiralo je razliku između transakcijske i opreznosne potražnje za novcem.[1]
U Beču je prošao bankarsku karijeru i naposljetku obnašao dužnost potpredsjednika Anglo-austrijske banke te predsjednika bankarskog udruženja. Kao stručnjak za bankarstvo i monetarna pitanja objavljivao je radove o teoriji novca, monetarnoj politici i bankarskoj ekonomiji.
Sudionik privatnog seminara Ludwiga von Misesa tijekom 1920-ih i 1930-ih godina.[3]
Godine 1931. angažirao je matematičara Karla Mengera kao privatnog učitelja.[3]
Od 1933./34. studirao je matematiku kod Abrahama Walda, premda je bio blizak Lausanskoj školi i pokazivao matematičke interese. Promicao je austrijsku školu.
Njegov je članak „Über die Produktionsgleichungen der ökonomischen Wertlehre“ (O proizvodnim jednadžbama ekonomske teorije vrijednosti, 1934.) postao bitnom osnovom za neoklasičnu analizu ravnoteže.
Na dan Anschlussa (12. ožujka 1938.) počinio je samoubojstvo u Beču.[1]
Studirao je i 1914. doktorirao na Sveučilištu u Beču kod Eugena von Böhm-Bawerka; disertacija o monetarnom i kreditnom gospodarstvu s matematičkim pristupom.[3]
Bio je blizak Lozanskoj školi (Walras) i pokazivao matematičke interese; usprkos bliskosti s Lausanneom podupirao je austrijsku školu.
Schlesinger nahm am Privatseminar Ludwig von Mises' in Wien teil (Wikipedia EN bestätigt).[4]
Karl Schlesinger u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →