FOLIO I · DENKER
Studirao je državne znanosti u Beču i već je tijekom studija postao asistent kod Hansa Mayera.
Od 1923. asistent na katedri za političku ekonomiju kod Hansa Mayera na Sveučilištu u Beču.[7]
Trogodišnje istraživačko putovanje sa stipendijom Rockefeller na američkim i europskim sveučilištima.[1]
Habilitirao se 1929. u Beču djelom „Wirtschaftsprognose: Eine Untersuchung ihrer Voraussetzungen und Möglichkeiten“ (Gospodarska prognoza: istraživanje njezinih pretpostavki i mogućnosti).[1]
Predavao je do 1938. na Sveučilištu u Beču. Bio je suradnik, a poslije nasljednik Friedricha Augusta von Hayeka na Austrijskom institutu za istraživanje konjunkture; urednik časopisa Zeitschrift für Nationalökonomie, član uprave Nacionalnoekonomskog društva, savjetnik nacionalne banke i ministarstva trgovine te sudionik Misesova privatnog seminara.
Glavni urednik časopisa „Zeitschrift für Nationalökonomie“ od 1930. do prisilne emigracije 1938.[1]
Kao nasljednik Friedricha Augusta von Hayeka od 1931. do 1938. vodio je Austrijski institut za istraživanje konjunkture u Beču.[1]
U sklopu pripojenja Hitlerovoj Njemačkoj 1938. smijenjen je s mjesta voditelja instituta i izgubio je nastavničku ovlast. Emigrirao je u SAD i nastanio se na Sveučilištu Princeton.[1]
Profesor na Princeton University od 1938. do umirovljenja 1970.; od 1944. usto u uskoj suradnji s Johnom von Neumannom na Institute for Advanced Study.[1]
Zajedno s matematičarem Johnom von Neumannom objavio je prijelomno djelo „Theory of Games and Economic Behaviour”.[1]
Godine 1944. oženio se Dorothy Young; iste je godine stekao američko državljanstvo.[10]
Godine 1963. zajedno s drugima pokrenuo je osnivanje Instituta za više studije (IHS) u Beču i preuzeo funkciju u znanstvenom savjetodavnom vijeću.
Nakon umirovljenja na Princetonu 1970. prešao je na New York University i ondje predavao do svoje smrti 1977.[1]
Godine 1976. primio je Veliki zlatni počasni znak za zasluge za Republiku Austriju.[1]
Već je tijekom studija postao asistent kod Hansa Mayera na katedri za političku ekonomiju Sveučilišta u Beču te je 1925. pod njim doktorirao.[1]
Strigl pragte laut mises.org-Strigl-Biographie die Denker der vierten Wiener Generation — Hayek, Haberler, Machlup, Morgenstern — als Lehrer wie kaum ein anderer; seine systematische Expositionsweise war im Hörsaal prägend.[4]
Lionel W. McKenzie wird in der Wikipedia-EN-Infobox als Doktorand Morgensterns aufgeführt.[8]
Martin Shubik wird in der Wikipedia-EN-Infobox als Doktorand Morgensterns geführt; promovierte an der Princeton University in den 1950er-Jahren.[8]
Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru; ujedno prethodnik i nasljednik na čelu Instituta za istraživanje konjunkture (Hayek do 1931., Morgenstern 1931. – 1938.).[5]
Beide Teilnehmer am Mises-Privatseminar; mises.org-Liste führt Machlup und Morgenstern als regelmäßige Teilnehmer.[5]
Haberler je svoja predavanja na Sveučilištu u Beču dijelom održavao zajedno s Oskarom Morgensternom.[5]
Sudionik Misesova privatnog seminara u Beču kao član užega kruga Austrijske škole.[5]
Suurednik časopisa „Zeitschrift für Nationalökonomie" zajedno s Oskarom Morgensternom; zajedničko širenje ideja austrijske ekonomske škole.[9]
Publizierte 1944 gemeinsam mit dem Mathematiker John von Neumann die bahnbrechende „Theory of Games and Economic Behaviour" — Geburtsstunde der Spieltheorie.[1]
Morgenstern je vodio živu prepisku s Kauderom i poticao njegov znanstvenopovijesni rad o povijesti marginalizma.[6]
Oskar Morgenstern u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →