Rudolf Sieghart

Rođen 13. ožujka 1866. u Troppauu, Austrijska Šleska (danas Opava, Češka), kao sin rabina.[1]

Maturirao 1883. na gimnaziji u Troppauu.[1]

Studij pravnih i državnih znanosti na Sveučilištu u Beču (1883. do 1887.), koji je kao polusiroče morao sam financirati; istodobno jednogodišnja dobrovoljna vojna služba, a poslije pričuvni časnik.[1]

Godine 1891. postaje direktorom stranačkog i tiskovnog ureda „Vereinigte Deutsche Linke" (Ujedinjena njemačka ljevica).[1]

Godine 1892. doktorirao je pravo (dr. iur.) na Sveučilištu u Beču.[1]

Godine 1894. stupio je u financijsku upravu.[1]

Godine 1895. prešao je na katoličanstvo; u istom životnom razdoblju oženio se u obitelj bečkoga profesora trgovačkog prava Carla Samuela Grünhuta (1844.–1929.).[1]

Postao je zet Carla Samuela Grünhuta, profesora trgovačkog prava na Sveučilištu u Beču. Supruga Mathilde preminula je 1911. (u dobi od 39 godina).

U prosincu 1897. imenovan je u c. i k. Predsjedništvo Ministarskog vijeća.[2]

Habilitirao je raspravom „Die öffentlichen Glückspiele" (Javne igre na sreću).[1]

Nakon habilitacije ušao je u politiku; kao najbliži suradnik ministra predsjednika Körbera (1850.–1919.) imao je moćnu, a katkad i prijepornu ulogu, osobito pri kadrovskim odlukama o najvišim položajima u birokraciji.

Od 1902. do 1910. pročelnik Predsjedničke kancelarije Predsjedništva Ministarskog vijeća; najbliži suradnik ministra predsjednika Ernesta von Körbera, sudjelovao u izbornoj reformi i nagodbi 1907.[1]

Godine 1904. promaknut u načelnika sekcije (najviši činovnički rang).[1]

Od 1910. do 1929. (s prekidom 1917.–1919.) guverner, a od 1919. predsjednik banke Allgemeine Österreichische Boden-Credit-Anstalt; s pridruženim industrijskim koncernima i novinama ostao je utjecajan gospodarski vođa duboko u razdoblje Prve Republike; 1929. spajanje s Creditanstaltom nakon stečaja.[1]

Godine 1912. postao je član Gospodskoga doma.

Umro 4. kolovoza 1934. u Luzernu.[1]