FOLIO I · DENKER
Matura na bečkom Elisabethgymnasiumu.
Godine 1917. stupio je u topničku pukovniju i borio se na talijanskoj bojišnici; zadobio je oštećenje sluha na lijevome uhu.
Nakon rata upisao je pravo na Sveučilištu u Beču, ali se pretežno bavio ekonomijom, psihologijom, teorijom znanosti i filozofijom. Čitao je Carla Mengera i Eugena von Böhm-Bawerka, uspostavio prve kontakte s Austrijskom školom i upoznao članove Bečkoga kruga.
Godine 1921. doktorirao je na Sveučilištu u Beču pravne znanosti (Dr. iur.) kod Friedricha von Wiesera.[6]
Čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (1922.) Ludwiga von Misesa, koje je dokazalo nemogućnost ekonomskoga izračuna u socijalističkoj zajednici, odvratilo ga je od njegovih socijalističkih sklonosti.[1]
Godine 1923. doktorirao je državne znanosti (Dr. rer. pol.) na Sveučilištu u Beču.[7]
Godine 1923./1924. radio je kao istraživački asistent kod Jeremiaha Jenksa na New York University, gdje je prikupljao makroekonomske podatke.[8]
U kolovozu 1926. vjenčao se s Helene Berta Maria von Fritsch („Hella“).[9]
Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima". Mises je prethodno prepoznao njegov talent i pozvao ga na privatni seminar.[1]
Habilitirao je 1929. na Sveučilištu u Beču spisom „Geldtheorie und Konjunkturtheorie" (Teorija novca i teorija konjunkture).[16]
Pozvan 1931. kao Tooke Professor of Economic Science and Statistics na London School of Economics; ondje je predavao o teoriji ekonomskoga ciklusa i obilježio generacijski spor s Keynesom.[1]
Godine 1938. primio je britansko državljanstvo i odbio povratak u Austriju koju je anektirao nacionalsocijalistički režim.[18]
Godine 1941. započeo je pripremne radove za „The Road to Serfdom“ (Put u ropstvo), analizu socijalizama Njemačke i Sovjetskoga Saveza te demokratskoga socijalizma kao prikrivenoga puta u podaništvo.
Objavljivanje knjige „The Road to Serfdom” 1944. u Londonu; knjiga je postigla velik nakladnički uspjeh, prodana je u više od 2,25 milijuna primjeraka i učinila Hayeka svjetski poznatim.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Wilhelma Röpkea, Waltera Euckena, Ludwiga Erharda, Miltona Friedmana, Henryja Hazlitta, Karla Poppera, Fritza Machlupa, Lionela Robbinsa i Ludwiga von Misesa, kako bi osnovao Mont Pèlerin Society.
U srpnju 1950. razveo se od Helle i istoga se mjeseca oženio svojom rođakinjom Helene Bitterlich.[10]
Od 1950. dvanaest je godina predavao kao profesor na Committee on Social Thought pri University of Chicago.[1]
Objavljivanje djela „The Constitution of Liberty“ 1960., sinteze njegove liberalne ustavne i pravne filozofije.[11]
Katedra za ekonomsku politiku na Albert-Ludwigs-Universität Freiburg od 1962. do 1968.[12]
Počasni profesor na Sveučilištu u Salzburgu od 1969. do 1977.[13]
Dana 9. listopada 1974. (uručena u prosincu 1974. u Stockholmu) primio je Nagradu za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela, zajedno s Gunnarom Myrdalom, za svoj pionirski rad o teoriji novca i o institucionalnim pretpostavkama gospodarskoga poretka.[1]
Godine 1977. vratio se u Freiburg im Breisgau i ondje ostao do svoje smrti 1992.[13]
Primljen u Order of the Companions of Honour 1984. (Birthday Honours kraljice Elizabete II.).[19]
Godine 1991. primio je Presidential Medal of Freedom iz ruku američkog predsjednika Georgea H. W. Busha.[20]
Preminuo 23. ožujka 1992. u Freiburgu im Breisgau.
Hayek je 1921. na Sveučilištu u Beču doktorirao pravne znanosti (Dr. iur.) kod Friedricha von Wiesera, čijim je najodanijim učenikom postao („his most faithful disciple").[16]
Od svojih socijalističkih sklonosti odvratilo ga je čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (Zajedničko gospodarstvo, 1922.) Ludwiga von Misesa, koje je sadržavalo dokaz o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalističkoj zajednici. Mises je vrlo brzo prepoznao Hayekov talent i pozvao ga na svoj privatni seminar.[1]
Krajem 1930-ih postupno je postao glavni protivnik Johna Maynarda Keynesa (1883.–1946.), no sve je više zapadao u znanstvenu izolaciju.
mises.org-Strigl-Biographie nennt Hayek explizit als von Strigl geprägten Schüler: „Strigl shaped the minds of Hayek, Haberler, Machlup, Morgenstern, and other future great Viennese economists more than any other teacher." Hayek-Nachruf 1942: „with his death disappears the figure on whom one's hope for a preservation of the tradition of Vienna as a centre of economic teaching... had largely rested."[3]
Wittgenstein war ein Cousin Hayeks; in der Wikipedia-Infobox „Influences" als philosophischer Bezugspunkt geführt.[14]
Izravna učenica Friedricha Augusta von Hayeka; godine 1935. predala je na LSE-u svoju disertaciju „The Rationale of Central Banking and the Free Banking Alternative“, koju je mentorirao Hayek.[5]
Lewis je 1930-ih studirao kod Hayeka na LSE-u.[15]
Coase je tijekom 1930-ih kao student slušao Hayeka na London School of Economics.[15]
Lachmann je na LSE-u pripadao Hayekovu najužem akademskom krugu i iz te je loze dalje razvio radikalni subjektivizam.
Svojim je spisima i uredničkom antologijom „Logik der Freiheit“ (Logika slobode) bitno pridonio oživljavanju tradicije Austrijske škole, a osobito Hayekova djela, na njemačkome govornom području.
Nakon što je Shackle pod Hayekom započeo svoju doktorsku disertaciju, potom se okrenuo radikalnom subjektivizmu i razvio ga sve do nihilizma.
Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima“.
Haberler je svoja predavanja na Sveučilištu u Beču dijelom održavao zajedno s Friedrichom Augustom von Hayekom.
Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru; ujedno prethodnik i nasljednik na čelu Instituta za istraživanje konjunkture (Hayek do 1931., Morgenstern 1931. – 1938.).[4]
Nakon razdoblja studija na London School of Economics kolega Friedricha Augusta von Hayeka; suradnja je trajala do odlaska u Johannesburg 1948.
Frank Knight pripadao je osnivačkoj skupštini Mont Pèlerin Society 1947. i sudjelovao u određivanju njezina imena.[23]
Versammelte 1947 bei Vevey am Genfer See 39 nicht-kollektivistische Denker aus aller Welt, unter ihnen Fritz Machlup, zur Gründung der Mont Pèlerin Society. Reihenfolge nach Geburtsjahr (Machlup 1902 vor Hayek 1899 — hier Hayek vor Machlup).
Godine 1947. okupio je kraj Veveya na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima i Ludwiga von Misesa, radi osnivanja društva Mont Pèlerin Society.[1]
George Stigler pripadao je osnivačkoj skupštini Mont Pèlerin Society 1947.[23]
Godine 1947. okupio je u Veveyu na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Henryja Hazlitta, radi osnivanja Mont Pèlerin Society.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Karla Poppera, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Lionela Robbinsa, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Ludwiga Erharda, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Miltona Friedmana, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Waltera Euckena, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.
Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Wilhelma Röpkea, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.
Godine 1948., godinu dana nakon što je Hayek osnovao Mont Pèlerin Society, postala je članicom društva zajedno sa svojim suprugom Friedrichom A. Lutzom; Friedrich Lutz kasnije je dvaput bio predsjednik MPS-a.[21]
Bio je član Mont Pèlerin Society, koju je pokrenuo Hayek; pristupio joj je 1948.
Godine 1996. postao je član Mont Pèlerin Society, među čijim osnivačima i središnjim figurama bio je Hayek (sam Hayek preminuo je 1992., pa je vremenski riječ tek o članstvu koje se preklapa preko Hayekove ostavštine).[24]
Beide Teilnehmer am Mises-Privatseminar in Wien (mises.org Hayek Centenary).[4]
Friedrich August von Hayek u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →
