FOLIO I · DENKER
Rođen 29. rujna 1881. u galicijskom Lavovu (Lemberg, danas Lviv). Potječe iz obitelji asimiliranih Židova; njegova je pradjedova bila uzdignuta u nasljedni plemićki stalež od strane cara Franza Josefa.[2]
Pohađao je Akademisches Gymnasium.
Studirao je pravne znanosti (na Sveučilištu u Beču).
Vojna služba kao jednogodišnji dobrovoljac 1902./1903.[24]
Kratko vrijeme radio kao odvjetnički vježbenik prije početka profesionalne karijere u Trgovinskoj komori.
Doktorirao na Sveučilištu u Beču, stekavši titulu Dr. iuris, u veljači 1906.[17]
Svoju je profesionalnu karijeru započeo 1909. u Bečkoj gospodarskoj komori kao činovnik tajništva komore i ondje je zapravo postao jedan od najutjecajnijih ekonomista u zemlji. Ta je djelatnost završila 1934. prelaskom na katedru na IHEI-ju u Ženevi.
Objava habilitacijskog spisa „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“.[2]
Habilitirao je 1913. na Sveučilištu u Beču svojim spisom „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“ (Teorija novca i sredstava optjecaja), objavljenim 1912. Pod utjecajem Carla Mengera i Eugena von Böhm-Bawerka već se u mladim godinama priklonio idejama Austrijske škole.
Od 1918. izvanredni profesor na Sveučilištu u Beču (privatna docentura, bez redovite katedre).[24]
Tijekom 1920-ih osnovao je svoj poznati privatni seminar u svom uredu u gospodarskoj komori; bio je sastajalište za Hayeka, Machlupa, Haberlera, Morgensterna, Felixa Kaufmanna, Karla Mengera i mnoge druge. Postojao je do emigracije 1934.[2]
Objava djela „Die Gemeinwirtschaft. Untersuchungen über den Sozialismus“ (1922.), Misesova sustavna kritika socijalizma s argumentom o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalizmu.[2]
Godine 1927. zajedno s Friedrichom Augustom von Hayekom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture (danas WIFO).[25]
Neke je razvoje Mises slutio davno unaprijed kao logički predvidive posljedice, primjerice svjetsku ekonomsku krizu krajem 1920-ih.
Napustio je 1934. Beč i preuzeo katedru na Institut universitaire de hautes études internationales (IHEI) u Ženevi, gdje je predavao do 1940.[26]
Godine 1938. oženio se u Ženevi udovicom Margit Sereny-Herzfeld, bivšom glumicom. Margit von Mises kasnije će objaviti svoje memoare „My Years with Ludwig von Mises“ (1976).[26]
Objava njegova glavnog djela na njemačkome „Nationalökonomie. Theorie des Handelns und Wirtschaftens“ u Ženevi 1940. (nakladnik Editions Union), preteča djela Human Action (1949.).
Emigrirao je 1940. sa suprugom Margit preko Francuske, Španjolske i Portugala u SAD te se nastanio u New Yorku.[2]
Od 1945. do umirovljenja 1969. radio kao Visiting Professor na New York University (Graduate School of Business), pri čemu poziciju nije financiralo sveučilište, nego privatni mecene (William Volker Fund).[2]
Bio je 1947. među osnivačkim članovima Mont Pèlerin Society na poziv Friedricha Augusta von Hayeka.[14]
Djelom „Human Action“ (1949.), engleskom preradbom svojega glavnog djela „Nationalökonomie“ (1940.), postupno je postigao priželjkivani uspjeh.[2]
Godine 1962. Mises je primio Austrijsko počasno odličje za znanost i umjetnost.[27]
Umro 10. listopada 1973. u New Yorku.
Studirao je kod Eugena von Böhm-Bawerka i sudjelovao na njegovu seminaru na Sveučilištu u Beču; zajedno s Mengerom jedan od ključnih učitelja za Misesovo priklanjanje Austrijskoj školi nacionalne ekonomije.[2]
Wieser wird in der Wikipedia-EN-Influences-Box von Mises gelistet; Mises hatte zu Wieser ein distanzierteres Verhältnis als zu Böhm-Bawerk.[19]
Philippovich war 1913 als Lehrstuhlinhaber für Politische Ökonomie der formelle Habilitationsbetreuer Mises' an der Universität Wien (Aufgabenhinweis aus Pipeline-Briefing).
Studirao je na Sveučilištu u Beču među ostalim kod Ludwiga von Misesa; kasnije je redovito sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru.[2]
Sudionica privatnog seminara i članica užega Misesova kruga u Beču.[28]
Doktorirala je 1921. kao jedna od prvih žena na području državnih znanosti na Sveučilištu u Beču; disertaciju „Die Anweisungstheorie des Geldes" (Teorija novca kao uputnice) vodio je Ludwig von Mises.[18]
Od svojih socijalističkih sklonosti odvratilo ga je čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (Zajedničko gospodarstvo, 1922.) Ludwiga von Misesa, koje je sadržavalo dokaz o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalističkoj zajednici. Mises je vrlo brzo prepoznao Hayekov talent i pozvao ga na svoj privatni seminar.[4]
Machlup je bio stalni sudionik Misesova privatnog seminara i intelektualni učenik iz bečkoga kruga.[2]
Preveo je brojne Misesove spise s njemačkoga na engleski i time bitno pridonio širenju austrijske teorije novca i konjunkture u zemljama engleskoga govornog područja.[5]
Smatrao se možda najznačajnijim Misesovim učenikom u Novome svijetu; Rothbard je produbio pristupe svojega učitelja osobito u teoriji novca, teoriji monopola te teoriji kapitala i kamate.[6]
Doktorirao je kod Misesa na NYU i ondje ga naslijedio kao najvažniji predstavnik austrijske tradicije u SAD-u.[7]
Hazlitt je bio Misesov novinarski sljedbenik u SAD-u, organizirao je mjesto na NYU preko zaklade William Volker Fund i djelovao kao posrednik između Misesa i šire američke javnosti.[2]
Metodološki protivnik iz Methodenstreita; Mises je djelom „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“ (Teorija novca i sredstava optjecaja, 1912.) neizravno nastavio spor austrijske škole protiv mlađe Historijske škole.
Keynes je cijeloga života bio Misesov najvažniji intelektualni protivnik u teoriji novca i teoriji gospodarskog ciklusa; Mises je radikalno odbacivao državno-intervencionističke pristupe.[2]
Schwiedland je bio sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.
Kaufmann je bio sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.[2]
Sudionica privatnog seminara Ludwiga von Misesa u Beču; stalna članica Narodnoekonomskoga društva (Nationalökonomische Gesellschaft) do isključenja 1938.[29]
Schlesinger war Teilnehmer am Mises-Privatseminar (Wikipedia EN).[22]
Illy war ständiger Teilnehmer am Mises-Privatseminar (bio_de bestätigt).
Robbins je povremeno bio sudionik privatnog seminara; poslije važna spona bečkoga kruga prema LSE.[2]
Alfred Schütz (fenomenolog, spona prema Husserlovoj školi) bio je stalni sudionik privatnog seminara kod Misesa.[2]
Karl Menger ml. (matematičar, sin Carla Mengera) bio je sudionik Misesova privatnog seminara.[2]
Mises' Privatseminar-Liste (mises.org Hayek Centenary) führt Rosenstein-Rodan unter den regelmäßigen Teilnehmern; aktiv bis zur Übersiedlung nach Großbritannien 1930.[10]
Sudionica privatnoga seminara Ludwiga von Misesa pri Bečkoj trgovačkoj komori, zajedno s Hayekom, Haberlerom, Morgensternom i drugima.[32]
Dugogodišnji sudionik Misesova privatnog seminara u Beču; jedan od rijetkih habilitiranih pripadnika Austrijske škole u tom krugu.[1]
Suborac Ludwiga von Misesa u stabilizaciji austrijske valute; zajedno su utjecali na saveznoga kancelara Ignaza Seipela, tako da je politika inflacije i deficita okončana.[15]
Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima“.
Nakon zaposlenja u Institutu za istraživanje konjunkture Schiff je radio kao novinski urednik i redovito je pohađao Misesov privatni seminar u Beču.[12]
Haberler je redovito sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru u Beču.[2]
Sudionik Misesova privatnog seminara u Beču kao član užega kruga Austrijske škole.[2]
Lachmann nahm laut Pipeline-Briefing als jüngeres Mitglied am Mises-Privatseminar teil; vor seiner Emigration nach London 1933.
Obojica su 1947. bili osnivači društva Mont Pèlerin Society.[23]
Godine 1947. okupio je kraj Veveya na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima i Ludwiga von Misesa, radi osnivanja društva Mont Pèlerin Society.[4]
Redovito je sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru, uz svoju poslovnu djelatnost u roditeljskoj tvornici kartona.[2]
Obojica su 1947. bili osnivači društva Mont Pèlerin Society; Stigler kasnije predsjednik MPS-a.[23]
Obojica su 1947. bili osnivači društva Mont Pèlerin Society.[23]
Obojica su 1947. bili članovi osnivači društva Mont Pelerin Society.
Teilnehmer am Mises-Privatseminar in New York 1949–1959 (NYU-Phase) — direkter Anschluss an die Wiener Privatseminar-Tradition über Mises.[16]
Sudionik Misesova privatnog seminara na NYU od 1949. do kraja 1950-ih godina, uz djelovanje sve do 1970-ih godina.[6]
Kauder je 1957. Misesa opisao kao Mengerova „najvjernijega učenika“; bio je s njim u prijateljskom kontaktu i njegov je ontološki pristup komentirao kao mjerilo austrijske teorije.[13]
Ludwig von Mises u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.
Prikaži u rodoslovlju →
